Ovaj nadasve talentirani, obrazovani i iskustvom bogati glazbenik koji iza sebe ima veliku prošlost (između ostaloga Motus, Zabranjeno pušenje i, naravno Veliki bijeli slon), povremeno nastupa kao solo artist zabavljajući publiku po manjim klubovima i kafićima, te sam pukom slučajnošću saznao za ovaj njegov nastup. Da ne bi bilo zabune, Kizo istovremeno održava i koncerte sa Velikim bijelim slonom, te se priprema za objavljivanje svojeg prvog solo albuma koji će sadržavati isključivo instrumentalnu glazbu temeljenu prvenstveno na virtuoznim gitarskim improvizacijama. Po njegovim riječima, na albumu i produkciji radi cijelo ljeto, te očekuje pravu zvučnu bombu koju je opisao kroz splet specifičnih karakteristika s kojima se najčešće povezuju majstori električne gitare poput Joe Satriania, Jeff Becka ili Steve Ray Vaughana. O tome će te saznati na vrijeme...
Ova večer u malom kafiću Zvjezdana prašina u Gruškoj ulici na Savici (ili Kruge, Trnje... kako god tko hoće) bila je jedna solo večer gdje je Kizo uz pratnju svoje električne gitare izveo dva neformalna seta od po nekih 40-tak minuta, a sadržavala je splet "stand-up" komedije i brojnih cover pjesama. No, da ponovno ne bi došlo do zabune (isto kao i u slučaju Nezbita), Kizo osim što svira nekoliko stotina obrada, istima daje sasvim drugačiju dimenziju koja zavisi o prijemu prisutne publike. U njegovom izrazu ima ogromna količina originalnog humora, komike, izbacuje brdo "masnih" humoreski o životu, emocijama, seksu, različitim svjetonazorima, Big Brotheru, pijanstvu (voli zagorske napjeve!), te je nadasve originalan u tome što je ove večeri izveo.

Od brojnih rock hitova, šansona i evergreena koje
je izveo, najupečatljiviji brojevi bili su "Creep" Radioheada s namjernim
falševima u svirci i u izvrnutoj vokalnoj izvedbi, "She" Charlesa
Aznavoura koju je prekinuo u polovici izvedbe s komentarom "ovo je
predosadno", "You got it" Roy Orbisona u kojoj je sa crust vokalom
pjevao "I rape you, you said yes, that's ok", "Runaway" Del Shanon
gdje je upriličio jedan scensko-teatralni solo na gitari vrlo blisko
Muppet Show, "Roxanne" The Police u skroz šašavoj tango varijanti,
te jedan meddley gdje je skoro do suza ismijao Goran Bareta i Majke
kroz posve pijane izvedbe "Rođen u blatu", "Put ka sreći" i "Ne postoji
ono što ne postoji" uz riječi "...majko mila, tog tipa kad vidiš na
asfaltu kao da svako jutro popije varikinu..." U Kizinom opusu na
meti su se još našli i Rundek, Jinxi, Laki pingvini, Idoli, Dorian
Gray, Zadruga, ali i niz skoro pa "normalnijih" izvedbi U2, Stonesa,
Presleya, Bowiea... Također ono što krasi ovog velikog gitarskog kreativca
jesu i kratki skitovi između pjesama (ili čak i u sklopu cjelovitog
kompozitorskog aranžmana pojedinih kompozicija) gdje ubacuje štošta
što mu u tom trenutku padne na pamet - od srceparajućih taktova revijalne
glazbe, preko psihodelije, do ortodoksnog punka ili brutalnih death
metal dionica. Naravno, ovo sve nije njegov glazbeni moto sa kojim
se bavi, već samo jedan kraći "predah" u dugotrajnom skladanju albuma.
Kroz cijelu večer koju je Kizo proveo u 100% zezanciji, izobličenih
vokala, namjernim falševima i mnogim pikanterijama, osjetilo se da
u principu iza svega toga stoji puno profinjene tehnike, znanja i
truda. Pa, tko zna... bilo bi zanimljivo da se Kizo okuša i u snimanju
jednog sličnog albuma. Ne vjerujem da bio prošao nezapaženo. Jer ionako
kaže da ima materijala za budućih 10 godina... Sačekajmo za to još
jedno određeno vrijeme.
horvi // 22/10/2006 |